IVAN ĐIKIĆ

Može li znanost dati odgovor na sva pitanja ili ih moramo čekati kroz vrijeme, ali ih zapravo nikad nećemo sve dočekati?

Istina je. Znanost nikad neće dati apsolutnu istinu o svemu, ali može dati informacije kako na probleme i pitanja gledati drukčije. I tu je ljepota znanosti i znanja. Što više znamo, što smo više zainteresirani, više smo motivirani da znamo bolje. Kad nešto otkrijete ili imate novu informaciju, to vas motivira za nova pitanja. To je tzv. krug: otkriće, motivacije, novo otkriće, zadovoljstvo. Postoji životni ciklus gdje vi živite kontinuirano od ponedjeljka do nedjelje u istom stilu, a nikad niste frustrirani. To je idealan svijet. Normalno da i u znanosti i u svakom poslu ima negativnosti i padova, ali ta draž kreativnosti, draž da otkrijete nešto i da možete imati zadovoljstvo zbog novih otkrića je famozna stvar znanosti.

Postoji nešto što je onkraj znanosti, duhovna stvarnost. Vi ne bježite od tih pitanja. Budha je rekao da znanje rješava sva pitanja, a sveti Pavao, primjerice, da znanje nadima, a ljubav izgrađuje.

To su dobre stvari. Nedavno sam u jednom intervjuu morao odgovoriti na pitanje što sam najvažnije naučio kroz život. Odgovorio sam da je to činjenica da je ljubav najdragocjenija. Nije samo znanje važno, nego osjećaj prema tom znanju koji je pozitivan, optimističan i dobar. Znanje uz osjećaj da radite nešto vrijedno i kvalitetno vas čini ispunjenim. Treba reći da je znanje važno, ali isto tako i osjećaj, ljubav prema tome što radite i ono dobro što vaše znanje može dati ljudima.

Mnogi znanstvenici danas smatraju da je zapadna civilizacija pred zidom, da nam prijeti sudbina Rimskog Carstva. Što mislite o tome?

Točno, to govore mnogi znanstvenici, intelektualci, filozofi diljem svijeta. Mi smo u današnjem svijetu globalizma, dominacije materijalnih stvari ušli u jednu krizu identiteta. Profiti na kraju godine vrjedniji su od života ljudi. To nije nešto što ne znamo, ali zatvaramo oči jer živimo u svojim sredinama, a ne gledamo što se događa u Africi, Aziji ili negdje drugdje.

Profiti na kraju godine vrjedniji su od života ljudi.

Kako reagirate na životne nedaće i prepreke?

Čovjek u životu nauči dvije stvari. Jedna je da mora prihvatiti život i probleme koji dolaze i da kroz njih mora proći, ponovno se podignuti i imati pozitivnu energiju da nastavi svoje pozitivne ciljeve. Dogodi se da stres, razne negativnosti ili tragedije ljude pogode jako duboko i to ostavlja ogromne ožiljke. Svatko od nas ima tih ožiljaka. Osobno sam kod svih tih padova imao nevjerojatnu podršku obitelji, pogotovo supruge. No, po karakteru sam veliki optimist, vjerujem da se u životu i iz najgorih gubitaka nešto može naučiti. Kad čovjek najdublje padne,  kad gubi u sportskoj ili znanstvenoj utakmici, to je također prilika da nešto nauči i nađe nova rješenja za budućnost. I za takav se dobitak vrijedi žrtvovati i ponekad izgubiti utakmicu.

Spomenuli ste obitelj. Je li ona za vas nukleus društva, postoji li mogućnost da ona izgubi tu funkciju?

U današnjem hrvatskom društvu obitelj je najzdravija jedinica društva. Hoće li to tako biti i dalje, veliko je pitanje.

Mislite na Hrvatsku ili na svijet?

Sad govorim za Hrvatsku, ali i u Njemačkoj ili u Americi situacija je slična. U većini svijeta postoji obitelj kao nukleus vrijednosti koji društvo čini boljim. Kad djeca odu od kuće, u profesionalni život, tada vide koliko ima nepravdi, nejasnoća, neiskrenosti, pa čak i kriminalnih radnji. To se puno manje događa u obitelji i zato mislim da je obitelj ta jedinica koja zadržava hrvatske talente. Roditelji i danas kroz školovanje puno više ulažu u djecu nego sam sustav. Čak i nakon završetka fakulteta spona djece s obitelji još je jako čvrsta. To ponekad može biti nezdravo jer djeca ostaju u roditeljskom domu do 35. godine. To nije dobro, nije dobro da je dijete ovisno o vama. Djetetu treba dati da u jednom trenu poleti, kao ptica koja u jednom trenutku otvori svoja krila. Djeca moraju izići iz obitelji, pokazati svoje talente i stvoriti svoju obitelji, svoj svijet.

Odgoj je zahtjevan, koje vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci?

Dvije stvari sam naučio od svojih roditelja. Djeci treba dati puno ljubavi. Kad djeca imaju puno ljubavi, ona su sigurna, Tada mogu ostvarivati svoje talente i znaju da ih mogu pokazati pred roditeljima. Dakle, potrebna je ljubav i potrebno je vrijeme koje moramo provesti s djecom, razgovarati o njihovim potrebama, problemima. I na kraju moramo pustiti djecu da ostvare svoje talente, a ne im govoriti da budu ono što mi želimo. Inga i ja želimo da naša djeca samostalno ostvare svoje talente, a u nama će imati oslonac, podršku, povjerenje.

Pustili biste im njihove odabire?

Sve odabire, od osnovne škole nadalje. Vi danas djecu ne možete poslati na hobije, igranje, ako to ona ne žele. To je dobro. Društvo se podignulo do te razine da djeca imaju samostalnost od rane dobi. Na taj način vi možete djeci ponuditi, a oni biraju. Moramo im također dati podršku kad im je teško. Djeci je teško u sportu, glazbi, baletu… Roditelji su tu da im pomognu prebroditi krize. Kad teška faza prođe, a oni ostanu i dalje u tom svom odabiru, sigurni su da je to bio dobar izbor.

Što je za Vas uspjeh u životu?

Uspjeh je ostvarivanje vaših ideala i to različitih. Možete biti stručnjak, biznismen, znanstvenik, umjetnik. Kad ostvarite svoje ideale, ono što vi želite – to je uspjeh. Zašto je uspjeh važan? Bez uspjeha je jako teško osigurati motivaciju na dugi rok. Što imate više uspjeha, ako je to zaista vaš uspjeh, to vam je veća i motivacija. Zato meni danas nije problem raditi od jutra do mraka jer svaki dan živim svoj uspjeh. A moj uspjeh je društveni, to su moja djeca, moja znanost, moj javni angažman. I sve vas to motivira. To se ne može definirati novcem. Nikada. Novac je vrlo prolazna motivacija. Tu najveći broj ljudi gubi. Misle da će imati ono što žele kad se obogate. Onda osjete prazninu i kažu: „Zašto sam ja samo za tim težio?“ Zato je uspjeh + motivacija = pravi uspjeh.

Bez uspjeha je jako teško osigurati motivaciju na dugi rok. Što imate više uspjeha, ako je to zaista vaš uspjeh, to vam je veća i motivacija. Zato meni danas nije problem raditi od jutra do mraka jer svaki dan živim svoj uspjeh.

Imate li nekog pojedinca ili skupinu koja vas inspirira?

Teško je reći. Ono što me jako motiviralo u Americi su normalni ljudi koji stvaraju svoje vrijednosti. Imate tzv. znanstvenike od kuće, amatere koji rade sa znanstvenicima i žele pomoći. Nedavno sam razgovarao s Nenadom Bakićem. Ovdje se u Hrvatskoj to također radi, ili pak u Švicarskoj. Postoje centri gdje se stvara tzv. „znanost od kuće“. Ti centri motiviraju ljude da pridonose društvu. U Americi su aktivisti izrazito jaki i vrlo povezani u mnogim sferama društva. U Americi se to najviše vidi kad je riječ o pravima koja bi tako bogata zemlja trebala imati. To je pravo na zdravlje, osnovnu medicinsku njegu, socijalnu, rodnu i rasnu jednakost. U Americi uvijek postoje entuzijasti koji će se za to boriti. To me fascinira. I nedavno preminula sutkinja Vrhovnog suda Ruth Bader Ginsburg je najbolji primjer. Često su je vrijeđali, imala je niz prepreka tijekom karijere, ali se uvijek borila za svoje ideale. Ona je ikona pravog feminizma.

Nezaobilazno pitanje je i COVID–19. Što bi se dogodilo da se pandemija pojavila prije 20 godina, bi li što bilo drukčije?

Vjerujem da bi odgovor svijeta bio bolji jer smo tada bili puno ozbiljnije povezani kao globalno mjesto. WHO bi tada imao puno veću ulogu. Vjerujem da bi i Kina bolje reagirala na početku, kao i Amerika. Kad pogledate brojke u Africi ili Indiji u odnosu na one u Americi, to vas čudi jer su neproporcionalne razvoju tih zemalja. To pokazuje da nešto nije u redu.

Mislite li da će ova pandemija poljuljati antivakserski pokret?

Ne bih rekao da će ih omesti. To je kontinuirani sukob znanosti i neznanstvenih činjenica koji se pojavljuje u različitim oblicima. Imate antivaksere, ili je to pobijanje činjenice da je zemlja okrugla ili pak da se stvarno umire od COVID-a. Uvijek ćete imate teorije zavjere koje dolaze na plodno tlo kod manjeg broja ljudi koji to vrlo profesionalno dalje propagiraju. Postoje danas mediji koji to mogu raditi, imate odlične filmove koji su napravljeni tako da jedan obrazovani čovjek ne zna može li u to vjerovati ili ne. Protiv takvih ljudi se ne bori tako da ih se negira ili ne prihvaća razgovor s njima, nego s argumentima i bez svađa, odnosno bez ulaska u raspravu. Treba reći argumentirano svoje mišljenje. Javnost tada ima mogućnost vidjeti što je točno. Kod COVID-a je dobra stvar to što  su stručnjaci iz cijelog svijeta pobijedili u borbi protiv tih teorija zavjere koje su na početku bile vrlo agresivne.

Bojite li se smrti?

Dok god živim ispunjeno, ne bojim se smrti.